ODGOVOR: “Oprost ubojstva – 50 kn; Ako ubijete suprugu, oprost vas košta 50 kn”


th (1)

 

Neki dnevni listovi i elektronički portali poslužili su se stranicama ove Župe, zatražili preko svojih novinara “objašnjenja” a onda se urednici napravili “ludi” kao da ništa ne razumiju  pa 9. i 11. ožujka 2014. istaknuli u novinama naslove, nadnaslove i podnaslove  koji “vrište” da bi pokrenuli lavine napada na Crkvu onih koji s Crkvom nemaju veze, ali mrze sve što je Božje. – Evo jednog primjera (sakrio sam ime i adresu) i mojih odgovora, najprije glavnom uredniku jednih, a onda i čiteteljici drugih novina! – župnik Stjepan Najman.

 

 

 

 

 

 

 

 

Gospodine Glavni uredniče!

Izašao sam ususret Vašoj novinarki (korektno je obavila zadatak) pojasniti joj nejasnoće u shvaćanju Taksovnika koji je objavljen na stranicama naše župe još 13. studenog 2012. godine, te su neki tek sad otkrili „toplu vodu“ da bi donijeli „ekskluzivu“. Nisam kompetentan ulaziti u Vašu profesionalnost stvaranja naslova i podnaslova članaka, ali za moralnost jesam – koje je dobro vodilo (glavnog) urednika staviti ovakav naslov na Naslovnicu (kako li je samo „izmaštana“ „supruga“!?), a slične je težine  nadnaslov i naslov uz članak: „Cjenik za sve grijehe – Oprost ubojstva  – 50 kn“.

Kad sam prije dvije godine za Vaš list davao objašnjenja povodom blagoslova obitelji za Božić i Novu godinu, Vaša novinarka Irena Harači tekst mi je elektroničkom poštom poslala na autorizaciju. Za suradnju u najnovijem broju nisam dobio tu mogućnost (nisam je doduše ni tražio), jer je novinarka Martina Pižeta prošle subote preda me postavila diktafon „da ne bi nešto krivo shvatila“ (nije ona ništa kriva). A onda sam u nedjelju navečer vidio članak i komentare u „24-sata“ (novinarka je relativno dobro razgovarala i – bez vidljivog snimanja – zapamtila što smo oko 12,30 „na brzinu“ razgovarali jer sam se žurio jednoj obitelji). Nakon što su me u ponedjeljak nazivali i neki drugi novinari rekao sam svakome da mogu razgovarati samo ako mi pribavi pismeno jamstvo odgovornog urednika za autorizaciju članka, naslova i podnaslova, ali neka se radije obrate mjerodavnim institucijama biskupije – tad još nisam ni slutio kakvi će biti naslovi i podnaslovi u Vašem listu.

Kako su to shvatili čitatelji možete vidjeti u komentaru elektroničkog izdanja (i Vašeg) lista, a pridodajem Vam i nešto s moje elektroničke pošte što sam stavio kao svoj odgovor na župne stranice.

–        Ne čudim se puno ničemu – proživio sam i prijašnja vremena…

Stjepan Najman, župnik Sv. Nikole u Varaždinu.

 

 

————————————————————————————————————————

From: tatiana l…… [mailto:…………@gmail.com]
Sent: Monday, March 10, 2014 9:59 AM
To: zupni.ured.sv.nikola@vz.t-com.hr
Subject: uplatnica

 

Poštovanje,

molim Vas uplatnicu za oproštenje grijeha za sljedeće stvari: razvedena sam i živim (spolno općim) s čovjekom s kojim nisam u braku (možda mogu dobit popust što sam zakonitog crkveno vjenčanog supruga čekala tri godine ali on me nije želio), ne idem redovito u crkvu, prestala sam se redovito molit i griješim mišlju i riječi u vezi Crkve kao institiucije jer smatram da je mnogo stvari moralno upitno ali kako ste i dalje uvriježeno moralna vertikala društva a ja samo mala pripadnica bivšeg stada, molim da i to stavite na popis oprosta grijeha jer nebi se preispitivala u to tko je u pravu, nadalje, griješim u smislu “ne oskrnavi tijela svojega” jer se neodgovorno ponašam prema njemu, ne pijem puno vode i ne jedem kvalitetno, jednom sam pokušala suicid (dvaput ali sam za prvi put to ispovijedila), dalje bi molila da mi uračunate to što ne marim za neke ljude koji su mi u najbližem srodstvu (tatu i mamu), što nekad vičem na čovjeka s kojim živim (znam ga i udariti onako usput) i molila bi da na moj račun stavite to što on psuje (samo kad psuje svevišnjega kad je ljut na neke globalne stvari za koje bi čovjek mislio da je u njegovoj ingerenciji i moći), uračunajte mi neku općenitu cifru za općenite grijehe tipa “mišlju, riječi, djelom i propustom”. Molila bi da mi date popust jer baš nikada ne psujem u bilo kojem smislu, svima (ali baš svima) želim sve najbolje i zato jer radim za 2000kn (još nisam dobila za prvi i drugi mjesec) pa bi volila da cifra ne bude prevelika.

Uplatnicu (bilo koji format, pdf, dox…) mi pošaljite na mail a ovdje me možete kontaktirati u vezi eventualnih nejasnoća u vezi kojih grijehova.

Srdačan pozdrav i hvaljen Isus i Marija! (jer su bili istinski dobri i nesebično darežljivi, nimalo proračunati i što nisu radili razlike među ljudima)

Tatiana L…..

—————————————————————————————————————————

From: Župni ured [mailto:zupni.ured.sv.nikola@vz.t-com.hr]
Sent: Monday, March 10, 2014 10:46 PM
To: ‘tatiana l……….’
Subject: RE: uplatnica

 

Poštovanje i Vama!

Molim Vas: pokušajte svoj tekst još jednom pročitati i odgovorite (si) zašto to radite???

————————————————————————————————————————–

From: tatiana l……… [mailto:………..@gmail.com]
Sent: Tuesday, March 11, 2014 10:32 AM
To: Župni ured
Subject: Re: uplatnica

 

Poštovanje,

pročitala sam svoj tekst i nisam shvatila što “si” to radim. Možda moj intelekt nije dovoljno kvalitetan! A inače ne radim ništa posebno, idem na posao, odgovorno i pošteno odrađujem to što radim, u slobodno vrijeme se bavim izradom kreativnih unikatnih predmeta (uglavnom nakita ali i ostalog), spavam, jedem, gledam tv, slušam muziku i ponešto se družim s ljudima.

I da, čitam novine na internetu, to je možda moja najveća greška jer je tu puno stvari koje me iritiraju pa tako i vaša tarifa za oprost grijeha i ostalo. Kad sam bila mala bila sam i naivna (glupa) pa sam mislila da Crkva funkcionira po principu dobre volje i dobrohotnosti općenito. Mislila sam da su milodari vjernika ono od čega svećenici skromno žive a sad znam da dobivate i godišnje oko 360 milijuna kuna od državnog proračuna i ne shvaćam po čemu ste bolji, ljepši i vredniji od mene koja ne dobivam ništa negu u njega svakodnevno uplaćujem pdv od onoga što kupim (nekad je to doduše jako skromno jer nekad si odredim da mi je dnevni budžet 10 kn), zatim ne shvaćam zašto vi ne plaćate taj isti pdv na proizvode koje plasirate na tržište (u katedrali su lučice 2 kn a ja ih kupujem za 26 lipa), kako vam je relulirano mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Meni je tako da se iskreno nadam da ću lako i bezbolno umrijeti puno prije godina za mirovinu jer mi je frustirajući život i s primanjima od 2000 kn pa mi se život u mirovini čini takav da ga ne želim doživit i proživit. Nadalje, zašto je sisački biskup spominjao bilo što u vezi komunizma (u kojem je bilo i socijalizma) u negativnom kontekstu za narod (ljude) a nije spomenuo da je Vaša organizacija kroz povijest napravila možda jednako (a možda i više) loših stvari za ljude (mislim samo mučenja i smaknuća, ne i na izrabljivanje). Ako je Isus bio istinski dobar i skroman zašto se Vi pozivate na njega a pritom nikad nebi jeli skakavce (jednom sam se slučajno našla u jednom samostanu i vidjela pladnjeve hrane koje je netko donio i bilo je tu puno raznolikijih stvari od kruha, margarina i pekmeza koje ja jedem) nego naplaćujete oprost grijeha i ne shvaćam kako je moguće da ste nešto takovo osmislili. Istina da vjerinici slabijeg imovinskog statusa mogu dobit oprost grijeha badava ali to bi u isto vrijeme moglo značit da oni koji su bogati mogu si priuštit mnoge grijehe jer ih mogu anulirat novčanom isplatom za oprost. Nekako je sve dobilo svoju cijenu pa i dobrota, poštenje i razumjevanje (sat kod psihijatra koji sve razumije je oko 300kn) a vaša dobrota je tričavih 25 kuna kojim opraštate grijeh (ne znam jesu u toj cijeni svi grijesi pa tako i oni tipa krađe, ubistva, prevara ili samo oni manje opasnih tipa ne odlaska u crkvu ili poneka psovka).

Evo, to je manje više (manje) ono što si radim! Razmišljam i preispitujem se! I što više to radim (a na to me tjera sve više onoga što vidim, čujem ili pročitam) to sam sve bliže tome da je život precjenjen jer su grijesi toliko jeftini da je to nekako u nesrazmjeru. Razmišljam i znatiželjna sam (a pritom ni malo bojažljiva) kako je “s druge strane” gdje Isus sve prima u naručje (jer takav je bio i na Zemlji) iako u isto vrijeme začuđena zašto su k njemu otišli oni koji su po godinama mladi, po volji i dobroti od velike koristi ovdje i koji to zapravo nisu još željeli.

Eto, toliko je odgovora koje “si” ne znam protumačiti. Kako sam na početku rekla, vjerojatno sam intelektualno nazadna (glupa) ali kako stvari stoje takvima pripada kraljevstvo nebesko kad je već ovdje toliko toga tako kako je! Osim lijepog dana, sunce koje prekrasno grije, biljaka koje rađaju novi život, mnogih ljudi dobre volje i toliko dobrih mogućnosti od kojih mnoge neće biti ostvarene zbog ljudi koji su isto dobre volje ali ju čuvaju samo za sebe. Zato Vas molim da ne budete takvi jer mnogi ljudi koji dolaze k Vama ne trebaju oprost jer nisu griješni nego trebaju lijepu riječ, utjehu i da budete primjer dobrote u svakom smislu (ne kradi, ne laži, ne varaj, ne obmanjuj, ne ponižavaj, ne ugnjetavaj). Ja sam se trudila oko svega ali posustajem, više manje samo dišem!

Srdačan pozdrav i hvaljen Isus i Marija! (jer su bili istinski dobri i nesebično darežljivi, nimalo proračunati i što nisu radili razliku među ljudima)

Tatiana L………. (kći Petra i Marije)

ps. predstavljanje je uvriježeni znak kurtoazije i kulture općenito.

————————————————————————————————————————–

From: Župni ured [mailto:zupni.ured.sv.nikola@vz.t-com.hr]
Sent: Wednesday, March 12, 2014 1:57 AM
To: ‘tatiana l…………’
Subject: RE: uplatnica

 

Poštovana gđo. L…………!

Evo i ja se trudim biti dobar i odgovorit ću Vam koliko god mogu iscrpno i bez zlih primisli. Osvrnut ću se drugim fondom slova u Vašem tekstu. – Naravno neću „skakati“ na svaku riječ i rečenicu, nego ću se držati glavne teme „oprosta“ i onoga što smatram da bih Vam trebao reći kad već „razgovaramo“.

 

From: tatiana l……. [mailto:…………@gmail.com]
Sent: Tuesday, March 11, 2014 10:32 AM
To: Župni ured
Subject: Re: uplatnica

 

Poštovanje,

pročitala sam svoj tekst i nisam shvatila što “si” to radim. Nisam rekao da „si nešto radite“ nego da „si odgovorite zašto to radite“ A „to“ se odnosi na Vaše traženje uplatnice kako ste i naslovili svoj tekst. Iskreno Vam kažem da to shvaćam kao uvredljivo ponižavanje. Siguran sam da niste očekivali uplatnicu! A i da jeste, to bi stvarno bilo onkraj svake pameti – i s moje i s Vaše strane. Možda moj intelekt nije dovoljno kvalitetan! A inače ne radim ništa posebno, idem na posao, odgovorno i pošteno odrađujem to što radim, u slobodno vrijeme se bavim izradom kreativnih unikatnih predmeta (uglavnom nakita ali i ostalog), spavam, jedem, gledam tv, slušam muziku i ponešto se družim s ljudima.

I da, čitam novine na internetu, to je možda moja najveća greška jer je tu puno stvari koje me iritiraju pa tako i vaša tarifa za oprost grijeha i ostalo. Ovako glasi dio mog odgovora jednom „Josipu“ na „moj“ članak u 24 sata:

„Članak nije “moj” nego je autorski uradak novinarke i uredništva i kao takav je površan i prošaran netočnostima i poluistinama.

Što se tiče Vašeg pitanja o “TAKSI” – pojasnite što Vas točno zanima?

Čitao sam neke komentare i vidim da se uglavnom radi o ljudima kojima bi objašnjavanje ovih “taksa” bilo kao pučkoškolcu objašnjavanje kvantne fizike – hoću reći: treba imati neka prethodna znanja i razumjeti stručnu terminologiju crkvenog prava! – Tako je to s novinama, a neki komentari pokazuju veliku netrpeljivost.“

Vaše su riječi: “…nego naplaćujete oprost grijeha Istina da vjerinici slabijeg imovinskog statusa mogu dobit oprost grijeha badava ali to bi u isto vrijeme moglo značit da oni koji su bogati mogu si priuštit mnoge grijehe jer ih mogu anulirat novčanom isplatom za oprost.”  Dakle, primite na znanje: crkvene „takse“ (hrvatski: pristojbe) ili različiti „oprosti“ koji su navedeni u „Taksovniku“ nisu nikakvi oprosti od grijeha! Radi se o tehničkom terminu (terminus tehnicus) za određeni uredovni (ili kancelarijski) postupak. Naparimjer: „Oprost od ženidbenog navještaja“ – to znači da neki zaručnici imaju potrebu da se njihova ženidba ne objavljuje (navješta) u crkvi pred svim vjernicima (jer su možda stariji ili što god to bilo), a navještaj je obavezan zbog moguće zapreke radi koje bi ta ženidba bila nevaljana i tko to zna dužan je odgovornu osobu u crkvi (župnika) obavijestiti. No, budući da se tijekom Ženidbenog postupka (to je razgovor s različitim pitanjima kojima se utvrđuje da je namjeravana ženidba ispravna) župnik uvjerio da zaručnici nemaju nikakvih zapreka, o tome obavještava Biskupijski ordinarijat (biskupijske urede za to ovlaštene) i traži dozvolu da se navedenim zaručnicima izađe ususret i daje im se „oprost od navještaja“. Naravno da i službe u biskupiji trebaju svaki slučaj zasebno razmotriti i donijeti Rješenje. Za takav „oprost“ je predviđena pristojba od 20 kn a molba koju upućuje župnik u ime zaručnika frankirana je crkvenim biljegom od 5 kuna. (Ja sam svećenik 33 godine – od 1981. – i nikad, doista nikad nisam naplatio taksu od vjernika ni za jednu od predviđenih pristojbi iz Taksovnika, nego sam i biljeg i taksu platio biskupiji ili iz župne blagajne (u korist istih tih župljana!) ili iz vlastitog džepa – možete mi vjerovati, ili ne (– imun sam i na to). – Vjerujte mi predugo bi trajalo objašnjavanje ostalih „oprosta“ koji su zapravo samo postupci za izdavanje određenih Rješenja nekih administrativnih poteškoća ili zapreka prema Zakoniku crkvenog prava.

Kad sam bila mala bila sam i naivna (glupa) pa sam mislila da Crkva funkcionira po principu dobre volje i dobrohotnosti općenito. Mislila sam da su milodari vjernika ono od čega svećenici skromno žive Mogu Vam reći da ni u čem ne oskudijevam – nisam gladan, nije mi hladno, mislim da sam relativno pristojno obučen  – ali smatram da živim skromno. Razumijem i Vas i Vama slične (imam sestru i brata i starog oca) i još mnoge koji su stvarno siromašni (svaki dan mi na vrata dođe skoro više prosjaka, nego stranaka za ured). Jedna je djevojka jučer na fejsu nekom „prijatelju“ napisala da sam joj župnik od djetinjstva (u ovoj župi sam od 2003.), ali „da nije moj fan, no zna li on kakav ja auto vozim!?“ (vjerojatno nešto strašno!) – Da, imam auto: „Hyundai accent“ iz 2000. godine (tada je bio nov – a danas je star 14 godina, pomalo zahrđalih blatobrana); nekretnina nemam, ušteđevine također nemam. a sad znam da dobivate i godišnje oko 360 milijuna kuna od državnog proračuna Iskreno rečeno, ne znam koliko se iz državnog proračuna izdvaja za Crkvu,  (i neću pitati koliko se iz istog državnog proračuna izdvaja za mnoge građanske nevladine udruge od kojih neke po mom sudu ne koriste, nego štete lijepoj našoj domovini), ali je svojevremeno donesen takav zakon radi nadoknade za oduzetu, a nevraćenu crkvenu imovinu (neki će pitati kako je stečena – i to je za raspravu), zatim za karitativnu aktivnost (pučke kuhinje uglavnom ima Caritas i u Varaždinu svakodnevno hrani preko 300 osoba) i iz tog se novca djelomično ili u potpunosti financira izgradnja crkvenih objekata (što je dužnost vjernika svake župe da ima prikladne građevine – ali znate kako financijski stoje danas građani-(vjernici)). Od tih novaca iz državnog proračuna ni jedna župa, pa ni župnik ne dobije ništa po automatizmu, osim kad biskupiji dostavi određeni projekt koji župljani ne mogu sami isfinancirati. Svećenici nemaju državnu plaću, nego žive od milodara vjernika. Ti milodari su djelomično dragovoljni (dade svatko koliko želi), a djelomično su određeni (kao npr. takse iz Taksovnika ili kao 5. Crkvena zapovijed „Pridonosi za crkvene potrebe!“. Jasno je svakome da ni svećenici ne žive „do zraka“ i onoj istoj djevojci sam napisao: “Draga Marta, žao mi je što si zbunjena. Dobro su te franjevci učili (a i ja sam te nešto učio!) da Bog nije kako ti kažeš materijalno dobro niti ja imam drugačiju percepciju i pogled na Boga. Što se pak tiče naplaćivanja nekih tzv. „taksa“ tj. uredskih pristojbi ili nadoknada, radi se o tome da vjernici nešto traže iz uredskog postupka za koji se traže određene postupovne radnje, formulari i pisanje dokumenata  – i za to su određene te pristojbe. Inače bi prosječan vjernik, ako je imao išta od vjeronauka, znao da postoji i 5 crkvenih zapovijedi a posljednja glasi: „Pridonosi za crkvene potrebe“. Čini se da i mnogi „vjernici“ misle da župnicima i papir za pisanje dokumenata, različiti formulari, toner za printer i ostalo pada direktno s neba i da za to ne trebaju novci – a da o troškovima grijanja i ne govorimo. – Oni koji misle da za crkvene potrebe ne trebaju pridonositi, vjerojatno od Crkve ništa i ne traže. Ako pak traže, to čine na račun onih „bedaka“ koji redovito uzdržavaju crkvene ustanove, jer da je po njihovom svećenik bi već davno umro od glada, a crkva bi odavno prokišnjavala, struja bi bila isključena, debeli slojevi prašine bili bi po klupama, u svim kutovima bile bi plahte paučina …. (možeš si  misliti dalje).  – Čini mi se da je to pozadina mnogih komentara ljudi koji imaju drugačiju percepciju i pogled na Boga.“ Crkva plaća industrijsku tarifu i rata za plin je za mjesec veljaču 7.166,85 kuna za crkvu i 254,00 za vjeronaučnu dvoranu  (za siječanj: 7.544,08 +164,84), a ne ložimo non-stop nego vrlo štedljivo! i ne shvaćam po čemu ste bolji, ljepši i vredniji od mene koja ne dobivam ništa negu u njega svakodnevno uplaćujem pdv od onoga što kupim Ja sam pripadnik ove države kao i Vi i svaki put kad nešto kupim plaćam 25% vlastitim novcem – „plaća“ je svakom svećeniku određena biskupijskim pravilnikom, a namiruje se iz „župne blagajne“ – ne želim reći kolika je jer bi nekome izgledalo jako puno, a drugima smiješno malo. (nekad je to doduše jako skromno jer nekad si odredim da mi je dnevni budžet 10 kn), zatim ne shvaćam zašto vi ne plaćate taj isti pdv na proizvode koje plasirate na tržište (u katedrali su lučice 2 kn a ja ih kupujem za 26 lipa) PDV je već plaćen kod kupovine isto kao i kad ih kupite sami, a zašto je u katedrali tako ne znam (kod mene toga nema), ali složit ćete se sa mnom da je tih 2 kune zapravo „milodar“ (ili mislite da bi trebalo napisati cijenu od 26 lipa? – koliki ne plate ništa? Lučice mora netko i nabaviti i kasnije počistiti. – ali zar ne vidite kakvo je to sitničarenje i kako se od „buhe pravi slona“!), kako vam je relulirano mirovinsko i zdravstveno osiguranje Mirovinsko plaća svaki svećenik sam preko internog biskupijskog fonda solidarnosti, a zdravstveno se državi također privatno plaća preko biskupije – župnik godišnje 8.400 kuna a kapelan 5.000 kuna. Meni je tako da se iskreno nadam da ću lako i bezbolno umrijeti puno prije godina za mirovinu jer mi je frustirajući život i s primanjima od 2000 kn pa mi se život u mirovini čini takav da ga ne želim doživit i proživit. Nadalje, zašto je sisački biskup spominjao bilo što u vezi komunizma (u kojem je bilo i socijalizma) u negativnom kontekstu za narod (ljude) a nije spomenuo da je Vaša organizacija kroz povijest napravila možda jednako (a možda i više) loših stvari za ljude (mislim samo mučenja i smaknuća, ne i na izrabljivanje) Nešto je od toga što spominjete nažalost istina, mnogo toga nedobronamjerna interpretacija, a često i laž – sve je to za kritično preispitivanje povijesti, ali tu nisam toliko stručan. Ako je Isus bio istinski dobar i skroman zašto se Vi pozivate na njega a pritom nikad nebi jeli skakavce Moram Vas ispraviti: Isus Krist nikad nije jeo skakavce, to je bio Ivan Krstitelj. Isus je doduše postio 40 dana prije javnog nastupa i često bez odmora poučavao mnoštva ljudi tako da nisu imali kada ni jesti ni odmoriti se (usp. Mk 6,30-34), no farizeji su ga prozvali vinopijom i izjelicom, prijateljem carinika i grešnika (Mt 11,18-19). Apostolima koje je poslao propovijedati rekao je neka jedu što im se ponudi, jer „vrijedan je radnik hrane/plaće svoje“ (Mt 10,10; Lk 10,7; i 1 Tim 5,18) (jednom sam se slučajno našla u jednom samostanu i vidjela pladnjeve hrane koje je netko donio i bilo je tu puno raznolikijih stvari od kruha, margarina i pekmeza koje ja jedem) nego naplaćujete oprost grijeha i ne shvaćam kako je moguće da ste nešto takovo osmislili Vjerojatno Vam je ostalo iz školske „povijesti“ lekcija o „indulgencijama“ i Martinu Lutheru – ni tada se nije radilo o oprostu grijeha nego o oprostu pokore, tj. zadovoljštine za grijeh, a tada je to bio veliki post (ne mogu ići u podrobnije razjašnjavanje). Oprost je neizmjerni dar i ničim se ne može platiti (jeste li Vi kome platili da Vam oprosti ili ste tražili neku „plaću“ kad ste iskreno oprostili? – tko ne želi oprostiti, ni za čitav svijet to neće dati, tko oprašta daje više nego sav svijet!). Istina da vjerinici slabijeg imovinskog statusa mogu dobit oprost grijeha badava ali to bi u isto vrijeme moglo značit da oni koji su bogati mogu si priuštit mnoge grijehe jer ih mogu anulirat novčanom isplatom za oprost  Istina je: „Ne varajte se. Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“ (Gal 6,7) . Nekako je sve dobilo svoju cijenu pa i dobrota, poštenje i razumjevanje (sat kod psihijatra koji sve razumije je oko 300kn) a vaša dobrota je tričavih 25 kuna kojim opraštate grijeh (ne znam jesu u toj cijeni svi grijesi pa tako i oni tipa krađe, ubistva, prevara ili samo oni manje opasnih tipa ne odlaska u crkvu ili poneka psovka) Neki grijesi uistinu nisu „tričavi“, nego veliki, teški ili smrtni – tko ih čini svjesno i svojevoljno i time Boga odbacuje, a ne obrati se i iskreno ne žali, k Bogu u nebo neće doći – život bez Boga je pakao!.

Evo, to je manje više (manje) ono što si radim! Razmišljam i preispitujem se! I što više to radim (a na to me tjera sve više onoga što vidim, čujem ili pročitam) to sam sve bliže tome da je život precjenjen jer su grijesi toliko jeftini da je to nekako u nesrazmjeru Ja i mi kršćani (nazivamo se po Kristu Isusu) vjerujemo da je Isus Bog koji je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja da nas otkupi od grijeha koji nije „jeftin“ (mačji kašalj), nego strašna zbilja radi koje je Isus umro (naši ljudi kažu da se „mučio ko Kristuš“, a on jest Krist!), da je našu otkupninu (amnestiju!) platio najvišom cijenom – vlastitom krvlju. Razmišljam i znatiželjna sam (a pritom ni malo bojažljiva  – Volio bih i o tome “razgovarati“ – Isus kaže: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ Mt 10,28) kako je “s druge strane” gdje Isus sve prima u naručje (jer takav je bio i na Zemlji – isto tako: „Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! … Tada ću im kazati: „Nikad vas nisam poznavao. Nosite se od mene vi bezakonici!“ Mt 7,21-23)  iako u isto vrijeme začuđena zašto su k njemu otišli oni koji su po godinama mladi, po volji i dobroti od velike koristi ovdje i koji to zapravo nisu još željeli Znate li da je Isus umro u 33. Godini, a rimski je sudac izjavio da ne nalazi nikakve krivice na njemu; znate li da je Isusov najbolji prijatelj (Lazar) teško obolio i umro, a Isus je rekao da ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju (Iv 11,4); znate da su apostoli pitali Isusa zašto se mladi prosjak slijep rodio, je li sagriješio on ili njegovi roditelji – nego da se proslavi Sin Čovječji, da progledaju oni koji su „slijepi“ pokraj zdravih očiju – „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha, no vi kažete: Vidimo, pa grijeh vaš ostaje!“  (usp. Iv 9,1-41) .

Eto, toliko je odgovora koje “si” ne znam protumačiti. Kako sam na početku rekla, vjerojatno sam intelektualno nazadna (glupa) ali kako stvari stoje takvima pripada kraljevstvo nebesko Niste glupi ni nazadni – možda dovoljno nepoučeni, možda na nešto ogorčeni pa iz takve perspektive mnogo toga ne razumijete – ali kraljevstvo nebesko ne pripada „takvima“ – ono pripada „siromasima duhom“ a to su ponizni koje će Bog uzvisiti jer sve od njega očekuju i koliko god imali i što god bili bez njega su ništa – siromasi (bog-ci, goli i bosi – Adamova djeca!), a Bog im je sve (s Bogom su bogati – znate li da je hrvatska riječ za Boga u korijenu riječi bog-at, da je kako kaže filozofska definicija: „Bog savršeno biće od kojega se savršenije ne može ni zamisliti“: bog-at znanjem = sveznajući; bogat moću = svemogući; bogat dobrotom = svet … savršen, bogat, Bog! On se u svojim odlukama ne vara, on i po krivim crtama uvijek ravno piše kad je već ovdje toliko toga tako kako je! Osim lijepog dana, sunce koje prekrasno grije, biljaka koje rađaju novi život, mnogih ljudi dobre volje i toliko dobrih mogućnosti od kojih mnoge neće biti ostvarene zbog ljudi koji su isto dobre volje ali ju čuvaju samo za sebe. Zato Vas molim da ne budete takvi jer mnogi ljudi koji dolaze k Vama ne trebaju oprost jer nisu griješni nego trebaju lijepu riječ Ne znam jeste li me upoznali, jeste li kada sa mnom razgovarali, jesam li Vam naudio ili Vas nisam shvatio, ali se trudim (sigurno mi nekad ne uspije!) biti dobar i nije mi teško slušati, a niti nakon toga govoriti, utjehu i da budete primjer dobrote u svakom smislu (ne kradi, ne laži, ne varaj, ne obmanjuj, ne ponižavaj, ne ugnjetavaj) Što se tiče oprosta, za ove stvari koje tu navodite nužan je pravi oprost, ne onaj „oprost“ iz Taksovnika, nego onaj na sakramentalnoj ispovijedi (možda ćete mi ovo osporavati?!!!) koju je kao i sve sakramente ustanovio Isus zapovjedivši apostolima: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se (Iv 20,23). Ja sam se trudila oko svega ali posustajem, više manje samo dišem!

 

Srdačan pozdrav i hvaljen Isus i Marija! (jer su bili istinski dobri i nesebično darežljivi, nimalo proračunati i što nisu radili razliku među ljudima)

 

Tatiana L……… (kći Petra i Marije)

 

ps. predstavljanje je uvriježeni znak kurtoazije i kulture općenito Mislio sam da mi znate ime i prezime – ne skrivam se niti iza službe „župnika“ – ime mi je Stjepan Najman i lijepo Vas pozdravljam želeći Vam u ovaj kasni (rani) sat laku i ugodnu noć (premda ćete ovo čitati tijekom dana (Dobar Vam dan! – i u njemu „Hvaljen Isus i Marija!“ – još bih Vam mnogo imao kazati, ali je već kasni sat, a možda ni Vi ne možete sve primiti, zato neka Duh Sveti potpomaže našu nemoć – Bog s Vama!).

—————————————————————————————————————————

From: tatiana l…… [mailto:………….@gmail.com]
Sent: Wednesday, March 12, 2014 12:03 PM
To: Župni ured
Subject: Re: uplatnica

 

Poštovanje g. Stjepan,

ne poznajem Vas, ne živim u vašem gradu i priznajem da sam olako shvatila novinski tekst. Zahvaljujem se na iscrpnom i s puno truda napisanom odgovoru. I dalje stoji da više nisam vjernik kakav sam bila. A moja baka me navodila na to od kad sam se rodila pa sam tako krštena brzo nakon što sam se rodila a prvu pričest i krizmu sam obavila davno u “mračno doba socijalizma” a ne kao mnogi od kad nam je Lijepe naše. Udala sam se u crkvi, djecu rodila, krstila, molila se svaki dan, poštivala sve što mi je dano, uvijek se zahvaljivala  i nikad ništa tražila. Ali nekako kao da je sve to bilo besmisleno i bezvrijedno jer su na cijeni druge stvari a pakost i manjak suosjećanja je bolje nagrađena. Ali ne uspijevam bit takva (bez obzira što sam Vam sve napisala) i sve nepravde me guše. Priznam da sam sebična i najviše me guše nepravde koje osjećam prema sebi. Nisam razmažena, život mi je donosio svakakve momente, opuštene i radosne ali i teške i neizvjesne. Možda me napušta mladenački entuzijazam (imam 45) ali iz dana u dan sve manje imam potrebu da živim i sve više razmišljam o tome kako (na koji način) bi prestala. Možda sebično, nepromišljeno, nezahvalno ali nešto se u meni slama i jednostavno tako stoje stvari. Možda strah, jer nisam ni gladna ni žedna, imam sve što mi treba (stan, twingo, plaćene skoro sve režije) ali kako stvari stoje to je neizvjesno u budućnosti a ja se bojim doći do toga. Zapravo nikako to ne želim. Nisam vidovita, ne postajem sve mlađa, pametnija a imati 45 i nesiguran posao je vrlo nezahvalno. Možda sam si postavila visoke standarde ali smatram da bi svi (ne samo ja) trebali imati egzistencijalnu sigurnost ali i emocionalnu stabilnost. To je uzrok ogorčenosti, ljutnje na Svevišnjeg jer sam osjećala da me čuva dugo dugo vremena a sad smo se sasvim udaljili jedan od drugog. Ili sam se bar ja udaljila od njega (znam da ste to pomislili) ali ne vidim više smisao u mnogim stvarima u koje sam vjerovala i koje sam živjela.

Ne shvaćam zašto je Isus morao umrijeti u 33 godini i ne hodati više ovuda govoreći ono što je govorio do tada. Puno više ljudi bi ga čulo i sve skupa bi puno više poruka bi prenio na nas. Nije moguće sve sažeti u tako kratko vrijeme. I žao mi je što je Lazar umro mlad jer sam sigurna da to nije želio (i moj bratić je nedavno mlad umro i nije to želio, borio se ali uzaludno a bio je svjetla točka mnogih ljudi i da je živ još bi izgovarao mnogo mudrih riječi i bio radost ljudima s kojima je živio a sad je samo tuga). Vjerojatno je Isus rekao da njegova (Lazarova) smrt  na slavu Božju ali Isus je tješio (tim tiječima i sam sebe) pa je tako jedna moja teta rekla da Bog zove (uzima) k sebi one dobre. Nisam to baš shvatila jer onda ispada da smo svi mi ostali (ona isto) loši. A ja znam toliko puno (većina njih) dobrih ljudi koji su zdravi i pravi. Ljudi zaslužuju dobar, radostan, zdrav i dug život. Svi. Jer tko od nas može (smije) ocjeniti tko je kakav. Sad se pitate zašto onda ja toliko razmišljam o smrti. Jer sam umorna, nestrpljiva, tužna, razočarana i bez nade. Možda i nisam dobra.

Nemojte mi odgvarati, ne želim Vam oduzimati vrijeme i trud i sad sam u nekoj vrsti grižnje savjesti što sam to napravila. Shvatila sam da ste istinski svećenik. Želim Vam svako dobro i što više radosnih vjernika!

 

Tatiana

————————————————————————————————————————-

Poštujući želju gospođe Tatiane, nism joj odgovorio! – Stjepan Najman, župnik


Župa sv. Nikole, 05.04.2014



  • Bogoslužje


    Svakodnevne mise su:

    ZORNICA u 06,00 sati
    VEČERNJA u 18,00 sati

    Nedjeljne mise su:

    ZORNICA u 06,00 sati
    ŽUPNA u 10,00 sati
    POLDANJA u 11,30 sati
    VEČERNJA u 18,00 sati
    *KAPELICA SV. FLORIJANA u 16,00 sati

  • Kontakt


    Župni ured:
    Trg slobode 11
    42 000 VARAŽDIN

    Tel: 042 212 412
    E-mail: zupni.ured.sv.nikola@vz.t-com.hr
    OIB: 07598454992
    IBAN: HR8123600001101744797

    Više kontakta